Bureaucrats, emailconfirmed, Administrators
405
edits
UsmenaPovijest:Umjetnost drugim sredstvima (dio 1): Difference between revisions
Jump to navigation
Jump to search
UsmenaPovijest:Umjetnost drugim sredstvima (dio 1) (view source)
Revision as of 12:08, 30 January 2024
, 9 months agono edit summary
No edit summary |
No edit summary |
||
| Line 1: | Line 1: | ||
<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>18.2.2020</p></div><div class="article-lead"><p>S Darkom Šimičićem razgovarali smo o formalnim i neformalnim prostorima kulture, umjetnicima od kojih je učio te potencijalima arhivskih i kustoskih praksi.</p></div><div class="article-content" | <div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>18.2.2020</p></div><div class="article-lead"><p>S Darkom Šimičićem razgovarali smo o formalnim i neformalnim prostorima kulture, umjetnicima od kojih je učio te potencijalima arhivskih i kustoskih praksi.</p></div><div class="article-content"> | ||
<p>Razgovarala: Martina Kontošić</p> | <p>Razgovarala: Martina Kontošić</p> | ||
<p>Razgovor s <strong>Darkom Šimičićem</strong> predstavlja uvid u ključna događanja i institucije kraja prošlog i početka ovog stoljeća, ali i kroniku znatiželje i osjećaja za suvremeno u umjetnosti, kojoj formalno obrazovanje nije bila nužnost. Paralelno s učenjem od značajnih umjetnika svog vremena bio je sudionikom i sukreatorom dragocjenih momenata umjetničkih praksi od 70-ih do danas. Današnji voditelj Instituta Tomislav Gotovac radio je i u dokumentaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Soros centru za suvremenu umjetnost, a prije toga, uz rad u banci, djelovao je kao umjetnik, organizator, arhivist i podržavatelj suvremenih umjetničkih praksi sedamdesetih i osamdesetih godina. Sa Šimičićem smo razgovarali o umjetnicima i ključnim mjestima zagrebačke umjetničke scene, radu u ustanovama iz kulture, mirenju naoko nespojivih zanimanja, potencijalima arhivskih i kustoskih praksi – svemu onom što smatra nastavkom umjetnosti drugim sredstvima. </p> | <p>Razgovor s <strong>Darkom Šimičićem</strong> predstavlja uvid u ključna događanja i institucije kraja prošlog i početka ovog stoljeća, ali i kroniku znatiželje i osjećaja za suvremeno u umjetnosti, kojoj formalno obrazovanje nije bila nužnost. Paralelno s učenjem od značajnih umjetnika svog vremena bio je sudionikom i sukreatorom dragocjenih momenata umjetničkih praksi od 70-ih do danas. Današnji voditelj Instituta Tomislav Gotovac radio je i u dokumentaciji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Soros centru za suvremenu umjetnost, a prije toga, uz rad u banci, djelovao je kao umjetnik, organizator, arhivist i podržavatelj suvremenih umjetničkih praksi sedamdesetih i osamdesetih godina. Sa Šimičićem smo razgovarali o umjetnicima i ključnim mjestima zagrebačke umjetničke scene, radu u ustanovama iz kulture, mirenju naoko nespojivih zanimanja, potencijalima arhivskih i kustoskih praksi – svemu onom što smatra nastavkom umjetnosti drugim sredstvima. </p> | ||
<p><strong>Možete li nam ispričati nešto o svom životnom putu nakon dolaska u Zagreb iz Slavonskog Broda, uključujući vaše formalno i neformalno obrazovanje, kao i kontakte s akterima tadašnje umjetničke scene?</strong></p> | <p><strong>Možete li nam ispričati nešto o svom životnom putu nakon dolaska u Zagreb iz Slavonskog Broda, uključujući vaše formalno i neformalno obrazovanje, kao i kontakte s akterima tadašnje umjetničke scene?</strong></p> | ||
| Line 42: | Line 42: | ||
<p>Mene je umjetnost neizmjerno zanimala, ali ako ste bili umjetnik u 70-ima i 80-ima, čak i donedavno, niste mogli pomišljati da vam to može omogućiti egzistenciju. Svi umjetnici o kojima govorim, od Gotovca do Stilinovića i dalje, uzdržavale su ih mame i supruge ili su radili poslove koji su osiguravali egzistenciju. Na svu sreću da se od 2000-ih dešava ta prisutnost na svjetskoj sceni pa automatski i kapitalizacija sistema koji može omogućiti egzistenciju. U ono doba, morao sam odlučiti što ću napraviti. Da bih ostao u Zagrebu morao sam naći posao pa sam ga našao u banci. Od neke '83. do '94. to mi je bio posao koji mi je omogućio egzistenciju. Na veliko veselje mojih kolega i kolegica posjećivali su me čudaci. Kad sam jednom izašao s frendovima u kafić, s košuljom i kravatom, okrenem se i vidim <strong>Trokuta</strong> s grupom Roma, jer su poslovali po krupnom otpadu. "O bok Trokut!", kažem, "kak si, šta ima?" I tak malo pročavrljamo, okrenem glavu i vidim pet izbezumljenih faca. Postojale su i neke sitne diverzije. Recimo, bio sam dužan imati košulju i kravatu pa sam jedanput od kolegica dobio lijepu crnu svilenu kravatu s nekim bijelim linijama koja se jako svidjela Mladenu Stilinoviću. Kad je došao kod mene rekao je – "Daj to skidaj, treba mi za rad". Dao sam mu je i on je dolje samo napravio jednako nula (=0), iz ove serije <em>Eksploatacija mrtvih</em>. "Daj mi to prodaj", rekao sam mu. "Neću ti prodat, ali ako nosiš u banku, onda ću ti poklonit". Šest mjeseci dolazio sam na posao s Mladenovim radom i sjedio na šalteru u banci. Onda je opet došao i rekao – "Sad vrati jer trebamo za <em>Eksploataciju mrtvih</em>". Uokvirili smo i to je kad gledate fotografije s izložbe <em>Eksploatacija mrtvih</em> dominantna stvar.</p> | <p>Mene je umjetnost neizmjerno zanimala, ali ako ste bili umjetnik u 70-ima i 80-ima, čak i donedavno, niste mogli pomišljati da vam to može omogućiti egzistenciju. Svi umjetnici o kojima govorim, od Gotovca do Stilinovića i dalje, uzdržavale su ih mame i supruge ili su radili poslove koji su osiguravali egzistenciju. Na svu sreću da se od 2000-ih dešava ta prisutnost na svjetskoj sceni pa automatski i kapitalizacija sistema koji može omogućiti egzistenciju. U ono doba, morao sam odlučiti što ću napraviti. Da bih ostao u Zagrebu morao sam naći posao pa sam ga našao u banci. Od neke '83. do '94. to mi je bio posao koji mi je omogućio egzistenciju. Na veliko veselje mojih kolega i kolegica posjećivali su me čudaci. Kad sam jednom izašao s frendovima u kafić, s košuljom i kravatom, okrenem se i vidim <strong>Trokuta</strong> s grupom Roma, jer su poslovali po krupnom otpadu. "O bok Trokut!", kažem, "kak si, šta ima?" I tak malo pročavrljamo, okrenem glavu i vidim pet izbezumljenih faca. Postojale su i neke sitne diverzije. Recimo, bio sam dužan imati košulju i kravatu pa sam jedanput od kolegica dobio lijepu crnu svilenu kravatu s nekim bijelim linijama koja se jako svidjela Mladenu Stilinoviću. Kad je došao kod mene rekao je – "Daj to skidaj, treba mi za rad". Dao sam mu je i on je dolje samo napravio jednako nula (=0), iz ove serije <em>Eksploatacija mrtvih</em>. "Daj mi to prodaj", rekao sam mu. "Neću ti prodat, ali ako nosiš u banku, onda ću ti poklonit". Šest mjeseci dolazio sam na posao s Mladenovim radom i sjedio na šalteru u banci. Onda je opet došao i rekao – "Sad vrati jer trebamo za <em>Eksploataciju mrtvih</em>". Uokvirili smo i to je kad gledate fotografije s izložbe <em>Eksploatacija mrtvih</em> dominantna stvar.</p> | ||
<p>Druga stvar je da sam iskoristio mogućnost da se u banci fotokopira tona materijala. Ako ste umjetnik bez prihoda, već i fotokopiranje je izdatak. Osim prvog samizdata Vlade Marteka većinu kasnijih štampao sam u banci, bio sam producent za to. Tamo su radile dvije živopisne gospođe s kojima sam se sprijateljio. Bile su sretne da ne rade taj glupi posao koji moraju raditi. Kad je Vlasta Delimar imala rad da je cijeli prostor oblijepila svojom fotografijom kopiranom na A4 format, donio sam tu fotku potajice kod ove gospođe i pitao može li mi to kopirati u 600 primjeraka. "Može! Dođi za sat vremena". Ja dođem, iznesem bunt i dam Vlasti koja ode i napravi izložbu.</p> | <p>Druga stvar je da sam iskoristio mogućnost da se u banci fotokopira tona materijala. Ako ste umjetnik bez prihoda, već i fotokopiranje je izdatak. Osim prvog samizdata Vlade Marteka većinu kasnijih štampao sam u banci, bio sam producent za to. Tamo su radile dvije živopisne gospođe s kojima sam se sprijateljio. Bile su sretne da ne rade taj glupi posao koji moraju raditi. Kad je Vlasta Delimar imala rad da je cijeli prostor oblijepila svojom fotografijom kopiranom na A4 format, donio sam tu fotku potajice kod ove gospođe i pitao može li mi to kopirati u 600 primjeraka. "Može! Dođi za sat vremena". Ja dođem, iznesem bunt i dam Vlasti koja ode i napravi izložbu.</p> | ||
<p><strong>Ovo je prvi dio teksta "Umjetnost drugim sredstvima" - pročitajte i [[UsmenaPovijest:Umjetnost drugim sredstvima (dio 2)|drugi dio]].</strong></p> | <p><strong>Ovo je prvi dio teksta "Umjetnost drugim sredstvima" - pročitajte i [[UsmenaPovijest:Umjetnost drugim sredstvima (dio 2)|drugi dio]].</strong></p> | ||
<p><em>Napomena uz fotografiju "Proslava 36. rođendana."</em>: slijeva na desno, sjede: Toma Trbuljak, Markita Franulić, Bojana Švertasek, Jank Jerman-Švertasek, Darija Marinić, Lada Dražin-Trbuljak, Branka Stipančić, Buga Cvjetanović, Željko Jerman stoje: Vlasta Delimar, Darko Šimičić, Ivan Kožarić, Snježana Papić, Mladen Stilinović, Vlado Martek, Dolina Martek-Delimar, Goran Petercol.</p> | <p><em>Napomena uz fotografiju "Proslava 36. rođendana."</em>: slijeva na desno, sjede: Toma Trbuljak, Markita Franulić, Bojana Švertasek, Jank Jerman-Švertasek, Darija Marinić, Lada Dražin-Trbuljak, Branka Stipančić, Buga Cvjetanović, Željko Jerman stoje: Vlasta Delimar, Darko Šimičić, Ivan Kožarić, Snježana Papić, Mladen Stilinović, Vlado Martek, Dolina Martek-Delimar, Goran Petercol.</p> | ||
</div></div> | |||