Bureaucrats, emailconfirmed, Administrators
405
edits
No edit summary |
No edit summary |
||
Line 1: | Line 1: | ||
<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>7.9.2011</p></div><div class="article-lead"><p>S umjetnicom Larom Badurinom razgovaramo o njenom angažmanu u polju vizualnih umjetnosti na riječkoj sceni nezavisne kulture od 1990-ih do danas.</p></div><div class="article-content" | <div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>7.9.2011</p></div><div class="article-lead"><p>S umjetnicom Larom Badurinom razgovaramo o njenom angažmanu u polju vizualnih umjetnosti na riječkoj sceni nezavisne kulture od 1990-ih do danas.</p></div><div class="article-content"> | ||
<p>Razgovarala: Dea Vidović</p> | <p>Razgovarala: Dea Vidović</p> | ||
<p><strong>Budući da u Rijeci nije postojala mogućnost visokog obrazovanja u sferi likovne umjetnosti, Akademiju likovne umjetnosti završila si u Ljubljani. Nakon toga se vraćaš u Rijeku i započinješ svoje djelovanje. Na koji način si se povezala s drugim sličnim pojedincima i kako ste započeli djelovati?</strong></p> | <p><strong>Budući da u Rijeci nije postojala mogućnost visokog obrazovanja u sferi likovne umjetnosti, Akademiju likovne umjetnosti završila si u Ljubljani. Nakon toga se vraćaš u Rijeku i započinješ svoje djelovanje. Na koji način si se povezala s drugim sličnim pojedincima i kako ste započeli djelovati?</strong></p> | ||
<p>Nakon što sam diplomirala 1993. u Ljubljani, odlučila sam neko vrijeme provesti u Rijeci. Tada je većina ljudi iz područja likovne umjetnosti bila okupljena oko riječkog <strong>HDLU</strong>-a, a jedino mjesto u obrazovnom sustavu koje je imalo veze s likovnim obrazovanjem bio je likovni odjel na Pedagoškom fakultetu. Odsjeci koje su vodili <strong>Ksenija Mogin</strong>,<strong> Josip Butković</strong> i <strong>Žarko Violić</strong> iznjedrili su mnoge suvremene umjetnike. Sve naše aktivnosti unutar <strong>Kluba mladih umjetnika</strong>, sigurno su doprinijele da se u Rijeci otvori Srednja primijenjena škola i Akademija primijenjenih umjetnosti čije osnivanje smatram iznimno važnim, jer u Rijeci nije postojala Akademija za likovne umjetnike, pa su mnogi mladi ljudi odlazili u Ljubljanu, Zagreb ili Italiju. Dakle, to nepostojanje programa na području likovne umjetnosti nas je potaknulo da se organiziramo i mladim ljudima pružimo mogućnosti ne samo prezentacije, nego i edukacije kroz izložbe, razgovore i akcije u kojima su sudjelovali i studenti tadašnjeg pedagoškog likovnog usmjerenja.</p> | <p>Nakon što sam diplomirala 1993. u Ljubljani, odlučila sam neko vrijeme provesti u Rijeci. Tada je većina ljudi iz područja likovne umjetnosti bila okupljena oko riječkog <strong>HDLU</strong>-a, a jedino mjesto u obrazovnom sustavu koje je imalo veze s likovnim obrazovanjem bio je likovni odjel na Pedagoškom fakultetu. Odsjeci koje su vodili <strong>Ksenija Mogin</strong>,<strong> Josip Butković</strong> i <strong>Žarko Violić</strong> iznjedrili su mnoge suvremene umjetnike. Sve naše aktivnosti unutar <strong>Kluba mladih umjetnika</strong>, sigurno su doprinijele da se u Rijeci otvori Srednja primijenjena škola i Akademija primijenjenih umjetnosti čije osnivanje smatram iznimno važnim, jer u Rijeci nije postojala Akademija za likovne umjetnike, pa su mnogi mladi ljudi odlazili u Ljubljanu, Zagreb ili Italiju. Dakle, to nepostojanje programa na području likovne umjetnosti nas je potaknulo da se organiziramo i mladim ljudima pružimo mogućnosti ne samo prezentacije, nego i edukacije kroz izložbe, razgovore i akcije u kojima su sudjelovali i studenti tadašnjeg pedagoškog likovnog usmjerenja.</p> | ||
Line 28: | Line 28: | ||
<p>Kreativci su umjetnici koji stvaraju svoje radove, ali najčešće ti isti kreativci ne samo da rade na svojim izložbama, nego se bave i produkcijom tih projekata, a još i nekim drugim poslom koji će im omogućiti egzistenciju. Stoga je entuzijazam bio i ostao pokretač njihove aktivnosti. Riječ je o ljudima čije djelovanje proizlazi isključivo iz njihovih potreba prema stvaranju. Danas je teško pronaći dobre producente koji su educirani, motivirani i koji će za mizeran postotak odraditi neke projekte. No, isto tako je jasno da mi koji smo počeli prije dvadesetak godina više nemamo istu količinu entuzijazma. Jer već dugo radimo u uvjetima koji su minimalni. Moja je sreća što sam zaposlena na Akademiji primijenjenih umjetnosti koju volim i koja mi osigurava egzistenciju i koja mi je omogućila da se nastavim baviti mladim ljudima. Ali da nisam zaposlena vjerojatno bih se posvetila samo svom radu zbog kojeg ne bih imala dovoljno energije raditi na projektima s mladima. </p> | <p>Kreativci su umjetnici koji stvaraju svoje radove, ali najčešće ti isti kreativci ne samo da rade na svojim izložbama, nego se bave i produkcijom tih projekata, a još i nekim drugim poslom koji će im omogućiti egzistenciju. Stoga je entuzijazam bio i ostao pokretač njihove aktivnosti. Riječ je o ljudima čije djelovanje proizlazi isključivo iz njihovih potreba prema stvaranju. Danas je teško pronaći dobre producente koji su educirani, motivirani i koji će za mizeran postotak odraditi neke projekte. No, isto tako je jasno da mi koji smo počeli prije dvadesetak godina više nemamo istu količinu entuzijazma. Jer već dugo radimo u uvjetima koji su minimalni. Moja je sreća što sam zaposlena na Akademiji primijenjenih umjetnosti koju volim i koja mi osigurava egzistenciju i koja mi je omogućila da se nastavim baviti mladim ljudima. Ali da nisam zaposlena vjerojatno bih se posvetila samo svom radu zbog kojeg ne bih imala dovoljno energije raditi na projektima s mladima. </p> | ||
<p>Kada studentima prepričavam kako smo radili i na koji smo se način povezivali, oni nisu ljubomorni na naš rad, već možda više zavide kontekstu vremena iz kojeg je proizašlo to iskreno povezivanje. Danas se oni također povezuju, ali čini mi se puno teže. Prije je to bilo svedeno na gole činjenice - ti se baviš tim, ja ovim i hajde, idemo nešto zajedno raditi! Danas je energija drugačija. Možeš sve, samo se trebaš organizirati, ali kao da fali onog entuzijazma kojeg je prije bilo. Možda je percepcija problema drugačija, jer koliko god trenutačna situacija nije idealna danas je, za razliku od 1990-ih, kada nismo imali ništa, ipak moguće dobiti neka sredstva za projekte koji su i puno bolji i puno stručniji nego prije. Sada se više ne trebaš boriti za nešto što je svima jasno.</p> | <p>Kada studentima prepričavam kako smo radili i na koji smo se način povezivali, oni nisu ljubomorni na naš rad, već možda više zavide kontekstu vremena iz kojeg je proizašlo to iskreno povezivanje. Danas se oni također povezuju, ali čini mi se puno teže. Prije je to bilo svedeno na gole činjenice - ti se baviš tim, ja ovim i hajde, idemo nešto zajedno raditi! Danas je energija drugačija. Možeš sve, samo se trebaš organizirati, ali kao da fali onog entuzijazma kojeg je prije bilo. Možda je percepcija problema drugačija, jer koliko god trenutačna situacija nije idealna danas je, za razliku od 1990-ih, kada nismo imali ništa, ipak moguće dobiti neka sredstva za projekte koji su i puno bolji i puno stručniji nego prije. Sada se više ne trebaš boriti za nešto što je svima jasno.</p> | ||
<h5>Na fotografiji (s lijeva na desno): Predrag Todorović, Damir Šegota, Damir Božić (u prvom redu), Melita Sorola Staničić, Jasna Šikanja, Lara Badurina (u drugom redu)</h5></div></div> | <h5>Na fotografiji (s lijeva na desno): Predrag Todorović, Damir Šegota, Damir Božić (u prvom redu), Melita Sorola Staničić, Jasna Šikanja, Lara Badurina (u drugom redu)</h5></div></div> |