Bureaucrats, emailconfirmed, Administrators
405
edits
UsmenaPovijest:Rudarska ikonografija: Difference between revisions
Jump to navigation
Jump to search
UsmenaPovijest:Rudarska ikonografija (view source)
Revision as of 12:07, 30 January 2024
, 9 months agono edit summary
No edit summary |
No edit summary |
||
| Line 1: | Line 1: | ||
<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>17.11.2011</p></div><div class="article-lead"><p>S Deanom Zahtilom razgovaramo o razvoju organizacije Labin Art Express.</p></div><div class="article-content" | <div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>17.11.2011</p></div><div class="article-lead"><p>S Deanom Zahtilom razgovaramo o razvoju organizacije Labin Art Express.</p></div><div class="article-content"> | ||
<p>Razgovarale: Petra Novak i Dea Vidović</p> | <p>Razgovarale: Petra Novak i Dea Vidović</p> | ||
<p><strong>[http://www.lae.hr/ Labin Art Express] je jedna od prvih udruga koja je počela djelovati na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj. Osnovan je 1991. godine. Kako ste i zašto počeli djelovati udružujući snage? </strong></p> | <p><strong>[http://www.lae.hr/ Labin Art Express] je jedna od prvih udruga koja je počela djelovati na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj. Osnovan je 1991. godine. Kako ste i zašto počeli djelovati udružujući snage? </strong></p> | ||
<p>Osnovani smo kao kulturno-umjetničko društvo, pa i dan danas dobivam pozive na raznorazne folklorne festivale. U to vrijeme nije bilo mogućnosti za osnivanje udruga (NGO-a), pa je jedina opcija bilo kulturno-umjetničko društvo. Došao sam u Labin 1990. godine iz Ljubljane i Zagreba gdje sam proveo oko 2 godine nakon zatvaranja <strong>RE bara i galerije</strong> u Labinu, i tada je počelo moje intenzivno druženje s <strong>Krešom</strong> (<strong>Krešimir Farkaš</strong>, op.a) sa kojim sam se družio još u vrtiću. Počinjao je rat i nismo znali što raditi, a iako u Labinu nikada nije bilo nikakvih vojnih operacija bilo je vrlo depresivno, jer se apsolutno ništa nije događalo i mogli ste jedino gledati TV i čitati novine. Dobro je za nas bilo što tijekom ljetnih mjeseci nije bilo niti jednog turista, pa je svaki Labinjanin imao plažu za sebe. Ja bih bio na jednoj plaži, Krešo na drugoj, onda bi se plivajući našli u moru, malo porazgovarali i ponovno bi se svatko vratio na svoju plažu. Nevjerojatno "rajsko" iskustvo, nikada to neću zaboraviti. Uglavnom, zbog totalnog odsustva bilo kakvih događanja – koncerata, filmskih projekcija, kazališnih predstava itd, te mahom zatvorenih kafića i klubova, ljudi su ostajali doma i buljili u televizor, pa smo odlučili napraviti nešto, barem za sebe. Okupili smo deset ljudi potrebnih za registriranje kulturno-umjetničkog društva i pokrenuli Labin Art Express kao pravni subjekt. Pored Kreše i mene osnivači su bili <strong>Gracijano Kiršić</strong>, <strong>Denis Zustović</strong> (keramičarka), <strong>Nataša Stanić</strong> (kazališni amater), <strong>Rajko Tasić</strong> (fotograf), <strong>Massimo Savić</strong> (glazbenik), <strong>Ingrid Zustović</strong> (odvjetnica), <strong>Nada Išin</strong> (knjigovođa), <strong>Anamarija Trdoslavić</strong> (jedna od labinskih "maskota"). To su sve bili naši prijatelji, jer je tako bilo najjednostavnije i najbrže, bez puno sastančenja i objašnjavanja. </p> | <p>Osnovani smo kao kulturno-umjetničko društvo, pa i dan danas dobivam pozive na raznorazne folklorne festivale. U to vrijeme nije bilo mogućnosti za osnivanje udruga (NGO-a), pa je jedina opcija bilo kulturno-umjetničko društvo. Došao sam u Labin 1990. godine iz Ljubljane i Zagreba gdje sam proveo oko 2 godine nakon zatvaranja <strong>RE bara i galerije</strong> u Labinu, i tada je počelo moje intenzivno druženje s <strong>Krešom</strong> (<strong>Krešimir Farkaš</strong>, op.a) sa kojim sam se družio još u vrtiću. Počinjao je rat i nismo znali što raditi, a iako u Labinu nikada nije bilo nikakvih vojnih operacija bilo je vrlo depresivno, jer se apsolutno ništa nije događalo i mogli ste jedino gledati TV i čitati novine. Dobro je za nas bilo što tijekom ljetnih mjeseci nije bilo niti jednog turista, pa je svaki Labinjanin imao plažu za sebe. Ja bih bio na jednoj plaži, Krešo na drugoj, onda bi se plivajući našli u moru, malo porazgovarali i ponovno bi se svatko vratio na svoju plažu. Nevjerojatno "rajsko" iskustvo, nikada to neću zaboraviti. Uglavnom, zbog totalnog odsustva bilo kakvih događanja – koncerata, filmskih projekcija, kazališnih predstava itd, te mahom zatvorenih kafića i klubova, ljudi su ostajali doma i buljili u televizor, pa smo odlučili napraviti nešto, barem za sebe. Okupili smo deset ljudi potrebnih za registriranje kulturno-umjetničkog društva i pokrenuli Labin Art Express kao pravni subjekt. Pored Kreše i mene osnivači su bili <strong>Gracijano Kiršić</strong>, <strong>Denis Zustović</strong> (keramičarka), <strong>Nataša Stanić</strong> (kazališni amater), <strong>Rajko Tasić</strong> (fotograf), <strong>Massimo Savić</strong> (glazbenik), <strong>Ingrid Zustović</strong> (odvjetnica), <strong>Nada Išin</strong> (knjigovođa), <strong>Anamarija Trdoslavić</strong> (jedna od labinskih "maskota"). To su sve bili naši prijatelji, jer je tako bilo najjednostavnije i najbrže, bez puno sastančenja i objašnjavanja. </p> | ||