Bureaucrats, emailconfirmed, Administrators
405
edits
No edit summary |
No edit summary |
||
Line 1: | Line 1: | ||
<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>16.10.2011</p></div><div class="article-lead"><p>O pulskoj udruzi Metamedij razgovaramo s Marinom Jurcanom.</p></div><div class="article-content" | <div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>16.10.2011</p></div><div class="article-lead"><p>O pulskoj udruzi Metamedij razgovaramo s Marinom Jurcanom.</p></div><div class="article-content"> | ||
<p>Razgovarale: Dea Vidović i Petra Novak</p> | <p>Razgovarale: Dea Vidović i Petra Novak</p> | ||
<p><strong>Kada si se uključio u alternativnu kulturnu scenu u Puli i kako bi opisao događanja na toj sceni početkom 1990-ih?</strong></p> | <p><strong>Kada si se uključio u alternativnu kulturnu scenu u Puli i kako bi opisao događanja na toj sceni početkom 1990-ih?</strong></p> | ||
<p>Na scenu sam došao preko glazbe. Od 1987. do 1989. sam svirao u prvoj postavi <strong>Messerschmita</strong>, čiji je album izdao <strong>Zdenko Franjić</strong> iz izdavačke kuće <em>Slušaj najglasnije</em>. Upravo sam se 1989. u Zagrebu po prvi puta susreo sa skvotom snimajući album za Franjića. Sjećam se da smo snimali u podrumu u kojem su se održavale i svirke, ne mogu se sjetiti gdje je to bilo, ali tada su to zvali skvot. Ubrzo je počeo rat, i ne samo da više nismo imali gdje nastupati, već uopće nije bilo glazbenih emisija na televiziji. Sve je odjednom zamrlo. Čitava situacija u državi je bila vrlo depresivna i zato sam 1992. odlučio otići u Amsterdam. Početkom 1990-ih u Puli su prostorije za vježbanje bendova u Bourguignonu bila mjesta na kojima se događala neka vrsta alternativne kulture. Fort Bourguignon se kasnije proslavio kao lokacija za tehno-partije, ali je prije rata on dan na korištenje gradskim likovnjacima koji su tamo imali svoj ateljee. Ubrzo su im se pridružili bendovi kao <strong>KUD Idijoti </strong>i mi. Što se tiče koncerata, oni su se održavali po mjesnim zajednicama i u Hotelu Pula, koji je tada slovio kao alternativni disko. <strong>Brada</strong>, koji je tamo jedno vrijeme puštao muziku, kasnije je pokrenuo<em> Arts&Music Festival</em>. O ostalim festivalima koje je organizirao <strong>Dražen Majić</strong> ne znam previše, jer sam 1992. otišao u inozemstvo. Početkom 1990-ih smo željeli raditi festival s Majićem, ali tada su krenule uzbune i zračni napadi pa se ništa veliko nije smjelo održavati. Kako bi zaobišli sve moguće prepreke pri organizaciji koncerata u to vrijeme, smislili smo program kulturne animacije izbjeglica u Hotelu Pula. Na neki način je to bila kulturna animacija izbjeglica, ali je program u potpunosti bio prilagođen našim interesima.</p> | <p>Na scenu sam došao preko glazbe. Od 1987. do 1989. sam svirao u prvoj postavi <strong>Messerschmita</strong>, čiji je album izdao <strong>Zdenko Franjić</strong> iz izdavačke kuće <em>Slušaj najglasnije</em>. Upravo sam se 1989. u Zagrebu po prvi puta susreo sa skvotom snimajući album za Franjića. Sjećam se da smo snimali u podrumu u kojem su se održavale i svirke, ne mogu se sjetiti gdje je to bilo, ali tada su to zvali skvot. Ubrzo je počeo rat, i ne samo da više nismo imali gdje nastupati, već uopće nije bilo glazbenih emisija na televiziji. Sve je odjednom zamrlo. Čitava situacija u državi je bila vrlo depresivna i zato sam 1992. odlučio otići u Amsterdam. Početkom 1990-ih u Puli su prostorije za vježbanje bendova u Bourguignonu bila mjesta na kojima se događala neka vrsta alternativne kulture. Fort Bourguignon se kasnije proslavio kao lokacija za tehno-partije, ali je prije rata on dan na korištenje gradskim likovnjacima koji su tamo imali svoj ateljee. Ubrzo su im se pridružili bendovi kao <strong>KUD Idijoti </strong>i mi. Što se tiče koncerata, oni su se održavali po mjesnim zajednicama i u Hotelu Pula, koji je tada slovio kao alternativni disko. <strong>Brada</strong>, koji je tamo jedno vrijeme puštao muziku, kasnije je pokrenuo<em> Arts&Music Festival</em>. O ostalim festivalima koje je organizirao <strong>Dražen Majić</strong> ne znam previše, jer sam 1992. otišao u inozemstvo. Početkom 1990-ih smo željeli raditi festival s Majićem, ali tada su krenule uzbune i zračni napadi pa se ništa veliko nije smjelo održavati. Kako bi zaobišli sve moguće prepreke pri organizaciji koncerata u to vrijeme, smislili smo program kulturne animacije izbjeglica u Hotelu Pula. Na neki način je to bila kulturna animacija izbjeglica, ali je program u potpunosti bio prilagođen našim interesima.</p> |