Razgovarale: Ivana Pejić i Matija Mrakovčić
Pandemija koronavirusa dubinski je promijenila svakodnevicu u svim aspektima, a posebno je teško pogodila polje kulture, ostavivši nebrojene umjetnice i umjetnike bez mogućnosti rada i direktnog susreta s publikom, zatvorivši prostore kulture i dodatno gurajući kulturne radnike u prekarizaciju. Osim pandemije, Zagreb je krajem ožujka pogodio snažan potres koji je oštetio infrastrukturu za kulturne i društvene djelatnosti, ključna mjesta socijalizacije i integracije zajednice, a poplava u srpnju samo je zacementirala bezizlaznu situaciju u kojoj se nalaze. O utjecaju pandemije, potresa i poplave na rad društveno-kulturnih centara, klubova za programe nezavisne kulture, nezavisnih galerija i drugih izvedbenih i rezidencijalnih prostora te budućnosti planiranih programa i projekata, razgovarali smo s akterima nezavisne kulturne scene koji djeluju u Zagrebu.
Pored Baze na čiji smo se rad osvrnuli u prvom razgovoru ovog temata, osvježenje u dinamiku života na Trešnjevci posljednjih godina unio je društveno-kulturni centar Šesnaestica, nastao "kao odgovor na manjak rodno osviještenih i društveno angažiranih prostora, programa i sadržaja namijenjenih lokalnom stanovništvu". O ulaganjima potrebnima da od zapuštenog javnog prostora Ozaljska 16 postane mjesto živog susreta, te o prilagodbi uvjetima zdravstvene krize razgovarali smo s programskim voditeljicama Šesnaestice, Eminom Hermann i Marinom Sorelom.
Kakav je prostor koji vodite? U čijem je vlasništvu i imate li potpisan ugovor? Kakvim biste ocijenili odnos s vlasnikom prostora?
Prostor kojim upravljamo ustupljen nam je početkom 2017. u neadekvatnim uvjetima za održavanje javnih događaja. Ugovorom s Gradom Zagrebom prostor nam je ustupljen na korištenje na period od pet godina. Sastoji se od WC-a, jedne manje (uredske) prostorije i jedne velike prostorije (57m2) u kojoj se odvija glavnina programa. K-zona je u protekle dvije godine investirala kako vlastita sredstva tako i sredstva od donatora za adaptaciju prostora kako bi njegovo korištenje bilo ugodno. Saniran je pod, okrečeni zidovi, instaliran klima uređaj te je prostor opremljen osnovnim namještajem za održavanje programa (stolovi, stolice, police).
U praksi nemamo značajne zamjerke na odnos s vlasnikom prostora; no svakako držimo da se prostori za kulturu koji se nude na javnim natječajima trebaju intenzivnije urediti i sanirati od samih državnih i gradskih institucija, umjesto da se njihovo osposobljavanje prepusti korisnicima neovisno o troškovima.
S obzirom na potres, koliko ste morali ulagati u popravke, jesu li vam i koliko u tome pomogle mjere donesene na lokalnoj ili nacionalnoj razini? Jeste li imali oštećenja nakon poplave te koliko je prostor koji vodite uopće primjeren vašem radu i aktivnostima?
Šesnaestica je srećom prošla gotovo pa neoštećeno i u potresu i poplavi, bar što se našeg potkrovlja tiče. Iznenađujuće, jer je sama zgrada površinski u vidno dotrajalom stanju: s prozorima koji se ne mogu zatvoriti/otvoriti kako spada, žbukom koja opada, vlagom koja se nakuplja u pojedinim djelovima i krovom koji je u jednom trenu obilno prokišnjavao (2019.) što smo uspjeli sanirati zahvaljujući višemjesečnim pritiscima prema Gradu Zagrebu. Vjerujemo da do te sanacije ne bi došlo da smo se kojim slučajem angažirale nakon potresa kad su se pojačali pritisci građanki i građana, što privatnih vlasnika što onih u prostorima u gradskom vlasništvu.
Sam prostor od početka nije bio složen na način da funkcionira kao društveno-kulturni centar te na godišnjoj razini ulažemo u njega kako bi bio što ugodniji korisnicima: osim sanacija i izrade novog poda te drugih manjih građevinskih popravaka, izradile smo i malu čajnu kuhinju. Korisnicima je tako sada na raspolaganju velika prostorija za događanja, mala uredska prostorija, WC i čajna kuhinja. Potrebno je zamijeniti pet prozora u prostoru radi bolje toplinske i zvučne izolacije. Postoji potreba i za dodatnim namještajem te zamjenom vrata uredske prostorije u unutrašnjosti društvenog centra. Prostor nažalost nije prilagođen osobama s invaliditetom kojima je stoga otežan pristup potkrovlju gdje se odvija većina programa.
Nakon višemjesečnog nestanka i programa i publike, u kojoj je mjeri pandemija utjecala na vaše ovogodišnje planove? Što očekujete od jeseni, na lokalnom i nacionalnom planu, i koje su vaše najveće potrebe u kontekstu prostora i u kontekstu daljnjeg rada?
Dio planiranih ovogodišnjih aktivnosti organizirale smo u online formatu, poput ovogodišnjeg Vox Feminae Festivala, koji se odvijao kroz svibanj uz live streaming programa. Pandemija i popratni lockdown te zatvaranje granica utjecali su na program festivala u smislu da se naprosto trebalo odustati od nekolicine stranih gostovanja i umjetničkih izvedbi za koje je, radi potpunog iskustva, puno bolji fizički prostor (uživo) nego virtualni/online prostor. Optimistično se nadamo završetku svih ovogodišnjih planiranih kulturno-umjetničkih i društvenih aktivnosti u Šesnaestici na jesen 2020., gdje kao i drugi zapravo najviše ovisimo o odlukama i mjerama stožera koje se tiču javnih okupljanja.
U kontekstu prostora i daljnjeg rada dijelimo sudbinu kao i brojni drugi prostori nezavisne kulture te su nam najveća potreba dodatna sredstva za pokrivanje troškova hladnog pogona, uređenja prostora i sredstava za produkciju. Ukratko, treba nam jasna i smislena strategija na lokalnoj i državnoj razini za ulaganje i opstanak prostora nezavisne kulture.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.