Bureaucrats, emailconfirmed, Administrators
405
edits
UsmenaPovijest:Zabludovsky vs. Bandić: Difference between revisions
Jump to navigation
Jump to search
UsmenaPovijest:Zabludovsky vs. Bandić (view source)
Revision as of 12:07, 30 January 2024
, 9 months agono edit summary
No edit summary |
No edit summary |
||
| Line 1: | Line 1: | ||
<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>12.9.2013</p></div><div class="article-lead"><p>U povodu nedavne smrti Željka Zorice Šiša donosimo razgovor kojeg je 2006. godine s njime vodila Agata Juniku.</p></div><div class="article-content" | <div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>12.9.2013</p></div><div class="article-lead"><p>U povodu nedavne smrti Željka Zorice Šiša donosimo razgovor kojeg je 2006. godine s njime vodila Agata Juniku.</p></div><div class="article-content"> | ||
<p>Razgovarala: Agata Juniku</p> | <p>Razgovarala: Agata Juniku</p> | ||
<p><strong>Željko Zorica Šiš</strong> je umjetnik koji – ovisno o materijalu odnosno mediju kojim komunicira – svoje radove potpisuje kao redatelj, scenograf, lutkar, dizajner, ilustrator, pisac ili, naprosto, idejni začetnik. Njegov profesionalni background danas više nije moguće vezati uz jednu umjetničku disciplinu ili neki određeni kulturni krug, frakciju ili klan, ali temeljna činjenica, odnosno ishodište pa tako i odrednica, njegove radne biografije svakako ostaje - <strong>Kugla glumište</strong>. <em>Fantastični bestijariji</em> te <em>Institut kartaša i vinopije doktora Hansa Christiana Zabludovskog</em>, <em>Bembo i prijatelji (protiv mina)</em> i [https://www.studio-artless.hr/festival-prvih Festival prvih] – samo su neke, medijski možda najistaknutije, točke Zoričinog umjetničkog, kulturnog i društvenog angažmana koji počiva na kontinuiranom istraživanju manipulativne moći medija, dakle odnosa realnog i fiktivnog ili fikcionalnog, pa tako i često nejasnih granica između realiteta i povijesnih konstrukata, odnosno – u krajnjoj konzekvenci - povijesti kao konstrukta. Druga temeljna pretpostavka njegovog rada je – underground. Ali ne underground shvaćen samo kao ono što postoji spram neke ustaljene društvene prakse – kulturne, političke itd. – već, sam će definirati, kao "osobni doživljaj određene populacije, doživljaj koji se stvara druženjem i radom s tom populacijom". U tom smislu, Zorica je do sada upoznao undeground djece te onaj populacije srednje životne dobi, odnosno vlastite generacije koja svoje mitsko zlatno ili herojsko doba veže uz sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća. Treći undeground je, prema vlastitim riječima, otkrio tek nedavno, radeći s umirovljenicima na postavljanju libreta opere <em>Carmen</em>. Dodjelivši <em>Projektu Carmen</em> prvu nagradu [http://www.40zagrebackisalon.com/ 40. Zagrebačkog salona] - posvećenog temi sinergija, žiri u sastavu <strong>Silva Kalčić</strong>, <strong>Ivan Doroghy</strong>, <strong>Nataša Ilić</strong>, <strong>Tihomir Milovac</strong>, <strong>Žarko Paić</strong> i <strong>Feđa Vukić</strong> pokrenuo je obrat u medijskoj recepciji ovog specifičnog "rada u procesu" te istovremeno, neplanirano, sasvim prigodno najavio 30. obljetnicu Zoričinog umjetničkog i kulturnog djelovanja. Otprilike na tom tragu, vođen je i ovaj razgovor.</p> | <p><strong>Željko Zorica Šiš</strong> je umjetnik koji – ovisno o materijalu odnosno mediju kojim komunicira – svoje radove potpisuje kao redatelj, scenograf, lutkar, dizajner, ilustrator, pisac ili, naprosto, idejni začetnik. Njegov profesionalni background danas više nije moguće vezati uz jednu umjetničku disciplinu ili neki određeni kulturni krug, frakciju ili klan, ali temeljna činjenica, odnosno ishodište pa tako i odrednica, njegove radne biografije svakako ostaje - <strong>Kugla glumište</strong>. <em>Fantastični bestijariji</em> te <em>Institut kartaša i vinopije doktora Hansa Christiana Zabludovskog</em>, <em>Bembo i prijatelji (protiv mina)</em> i [https://www.studio-artless.hr/festival-prvih Festival prvih] – samo su neke, medijski možda najistaknutije, točke Zoričinog umjetničkog, kulturnog i društvenog angažmana koji počiva na kontinuiranom istraživanju manipulativne moći medija, dakle odnosa realnog i fiktivnog ili fikcionalnog, pa tako i često nejasnih granica između realiteta i povijesnih konstrukata, odnosno – u krajnjoj konzekvenci - povijesti kao konstrukta. Druga temeljna pretpostavka njegovog rada je – underground. Ali ne underground shvaćen samo kao ono što postoji spram neke ustaljene društvene prakse – kulturne, političke itd. – već, sam će definirati, kao "osobni doživljaj određene populacije, doživljaj koji se stvara druženjem i radom s tom populacijom". U tom smislu, Zorica je do sada upoznao undeground djece te onaj populacije srednje životne dobi, odnosno vlastite generacije koja svoje mitsko zlatno ili herojsko doba veže uz sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća. Treći undeground je, prema vlastitim riječima, otkrio tek nedavno, radeći s umirovljenicima na postavljanju libreta opere <em>Carmen</em>. Dodjelivši <em>Projektu Carmen</em> prvu nagradu [http://www.40zagrebackisalon.com/ 40. Zagrebačkog salona] - posvećenog temi sinergija, žiri u sastavu <strong>Silva Kalčić</strong>, <strong>Ivan Doroghy</strong>, <strong>Nataša Ilić</strong>, <strong>Tihomir Milovac</strong>, <strong>Žarko Paić</strong> i <strong>Feđa Vukić</strong> pokrenuo je obrat u medijskoj recepciji ovog specifičnog "rada u procesu" te istovremeno, neplanirano, sasvim prigodno najavio 30. obljetnicu Zoričinog umjetničkog i kulturnog djelovanja. Otprilike na tom tragu, vođen je i ovaj razgovor.</p> | ||
<p><strong>Projekt Carmen prijavio si Gradskom uredu za kulturu još 2001. godine, a realizirao ga sa skupinom "Vedra lica s Ravnica" ovog proljeća. Koja je bila inicijalna ideja projekta i koje su bile njegove razvojne faze?</strong> </p> | <p><strong>Projekt Carmen prijavio si Gradskom uredu za kulturu još 2001. godine, a realizirao ga sa skupinom "Vedra lica s Ravnica" ovog proljeća. Koja je bila inicijalna ideja projekta i koje su bile njegove razvojne faze?</strong> </p> | ||
| Line 65: | Line 65: | ||
<p><strong>Već trideset godina dosljedno spajaš angažman i kvalitetnu umjetničku i kulturnu proizvodnju. Bi li definirao svoje djelovanje kao "javnu umjetnost" (tj. "public art")? Odnosno, smatraš li da ono u tvom slučaju ima funkciju političkog djelovanja? </strong></p> | <p><strong>Već trideset godina dosljedno spajaš angažman i kvalitetnu umjetničku i kulturnu proizvodnju. Bi li definirao svoje djelovanje kao "javnu umjetnost" (tj. "public art")? Odnosno, smatraš li da ono u tvom slučaju ima funkciju političkog djelovanja? </strong></p> | ||
<p>Iskreno, uopće ne mislim na način na koji je postavljeno pitanje. Ali razumijem ga. Jednostavno, smatram da je nemoguće misliti bez konteksta. A kontekst je za mene ono u čemu jesam. Iz toga onda proizlazi to nešto što možemo nazvati akcijskim. Pa to nešto akcijsko može imati neki ironijski kontekst, kao kada se bavim prošlošću Hansa Christijana Zabludovskog. Ili ne mora imati ironijski kontekst, već može biti čisti i konkretni rad, kao kad pomažem <strong>Ivani Percl</strong> i <strong>Harisu Rakanoviću</strong> da sudjeluju na feminističkoj konferenciji u Grazu, čime nisam direktno involviran kao umjetnik, pomažem podrškom. S druge strane, rad u primijenjenim umjetnostima, prvenstveno u scenografiji i lutkarstvu, proizveo je u mom biću jedan dio koji ironijski gleda na nešto što bismo mogli nazvati štafelajnim slikarstvom. U tome, naime, vidim isključivo nešto čime se da solidno tržiti. Protiv čega opet nemam ništa, ali to je nešto što me zaista ne zanima. Uvijek me zanimalo sudjelovanje više ljudi na jednom projektu te ako sam i proizvodio nešto što se podvodi pod tradicionalni pojam umjetnosti, onda su to bili plakati, ili stripovi, dakle nešto što se umnažalo. Vrlo sam malo napravio stvari koje bi se mogle odrediti brojem 1. </p> | <p>Iskreno, uopće ne mislim na način na koji je postavljeno pitanje. Ali razumijem ga. Jednostavno, smatram da je nemoguće misliti bez konteksta. A kontekst je za mene ono u čemu jesam. Iz toga onda proizlazi to nešto što možemo nazvati akcijskim. Pa to nešto akcijsko može imati neki ironijski kontekst, kao kada se bavim prošlošću Hansa Christijana Zabludovskog. Ili ne mora imati ironijski kontekst, već može biti čisti i konkretni rad, kao kad pomažem <strong>Ivani Percl</strong> i <strong>Harisu Rakanoviću</strong> da sudjeluju na feminističkoj konferenciji u Grazu, čime nisam direktno involviran kao umjetnik, pomažem podrškom. S druge strane, rad u primijenjenim umjetnostima, prvenstveno u scenografiji i lutkarstvu, proizveo je u mom biću jedan dio koji ironijski gleda na nešto što bismo mogli nazvati štafelajnim slikarstvom. U tome, naime, vidim isključivo nešto čime se da solidno tržiti. Protiv čega opet nemam ništa, ali to je nešto što me zaista ne zanima. Uvijek me zanimalo sudjelovanje više ljudi na jednom projektu te ako sam i proizvodio nešto što se podvodi pod tradicionalni pojam umjetnosti, onda su to bili plakati, ili stripovi, dakle nešto što se umnažalo. Vrlo sam malo napravio stvari koje bi se mogle odrediti brojem 1. </p> | ||
<p>Razgovor je [http://www.durieux.hr/shop.asp?mode=5&ID=222 objavljen] u časopisu <em>Fantom slobode</em> 2/2006. </p></div></div> | <p>Razgovor je [http://www.durieux.hr/shop.asp?mode=5&ID=222 objavljen] u časopisu <em>Fantom slobode</em> 2/2006. </p></div></div> | ||