Razgovarala: Matija Mrakovčić
Gotovo se sve organizacije nezavisne kulture u Hrvatskoj u manjoj ili većoj mjeri susreću s problemom nedostatka prostora za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. Radi ukazivanja na potrebe nezavisne kulture, kao i na koristi koje oživljavanje prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa koje promiču inovativne modele upravljanja temeljene na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu. Njihov je cilj utjecati na donošenje političkih odluka u ovom polju te otvaranje i realizaciju zajedničkog procesa iznalaženja adekvatnog modela obnove i vođenja takvih prostora u pojedinim lokalnim sredinama.
Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula, a razgovor sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora,o različitim inicijativama i udruženim oblicima nezavisnog kulturnog djelovanja potražite ovdje.
S Antoniom Kuzmanić, koordinatoricom splitske Platforme Doma mladih i članicom izvedbene skupine Room 100 razgovarali smo o prošlosti i budućnosti Doma mladih, zagovaračkim mogućnostima Platforme te suradnji s Gradom i drugim organizacijama civilnog društva.
Možeš li nam ukratko predstaviti kronologiju prostora Doma mladih? Zašto je to prostor za koji neki Splićani misle da ga treba srušiti dok drugi godinama aktivno rade na njegovoj dogradnji i revitalizaciji?
Gradnja Doma mladih započela je prije točno 35 godina kao jedan od projekata vezanih uz Mediteranske igre koje su se događale te godine u Splitu. Nakon izvođenja grubih građevinskih radova gradnja je stala. Po tom idejnom arhitektonskom rješenju gradio se ogromni socijalistički dom kulture odnosno neki novi HNK. Čitava zgrada koja ima 10 000 kvadrata trebala je služiti kao jedan veliki amfiteatar. Ostali prostori su zapravo u službi te velike pozornice. Tu je bila i kuhinja i velike garderobe, prostori za kostime, tehniku i slično.
Taj je prostor zjapio prazan sve do 1994. kada je kroz projekt Art squat prostor skvotiran i tu su prvi put nezavisni kulturnjaci ušli u prostor i počeli ga koristiti. Takva situacija je trajala neko kratko vrijeme. Zatim je prostor dan na upravljanje Kulturnom središtu mladih i prije desetak godina Multimedijalni kulturni centar Split će kao ustanova u kulturi biti proglašena upraviteljem zgrade. Čitavo to vrijeme razne udruge i pojedinci koriste prostor kao nekakav centralni prostor za nezavisnu kulturu.
Grad Split ima takvo industrijsko nasljeđe da ne postoji neki drugi prostor koji bi mogao biti dom nezavisne kulture jer nemamo, kao Rijeka i Zagreb, puno industrijskih hala, što je i plus i minus zapravo. Tako da se Dom u ovoj zadnjoj fazi pozicionirao kao centar za nezavisnu kulturu i umjetnost. Trenutno postoji Platforma Doma mladih, osnovana krajem 2012. i to je zagovaračka inicijativa koja upravo okuplja udruge civilnog društva koje se bavi suvremenom kulturom, umjetnošću i kulturom mladih. Počeli smo kao inicijativa šest udruga i trenutno nas je 17. Platforma se bori za projekt uređenja tj. konačnog dovršenja Doma mladih te tako poboljšanje situacije nezavisne kulture u Splitu.
Nakon što su organizacije nezavisne kulturne scene osnovale Koaliciju udruga mladih, prvenstveno radi uređenja modela korištenja Doma mladih, nastala je i zagovaračka Platforma Doma mladih.
Koalicija udruga mladih i dalje postoji, oni su se u nekim prijašnjim godinama isto borili za Dom mladih, ali su se nekako usmjerili više na sam rad s mladima zbog čega se i osjetila potreba da se udruge ponovno udruže i na taj način je i nastala Platforma Doma mladih. U jednom trenu se shvatilo da nestaje te zagovaračke aktivnosti i da postoji definitivno velika potreba za tim, i to baš u trenutku kada je Dom mladih proglašen jednim od nacionalnih prioriteta uređenja od strane Ministarstva kulture i tada smo shvatili da se trebamo ponovo okupiti, to je taj kraj 2012. godine, i zajednički zagovarati uređenje prostora.
Prijava Grada Splita i Platforme Doma mladih svrstana je u kategoriju A natječaja za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva zbog "visoke razine spremnosti dionika za zajednički rad". Kako je tekao proces dogovaranja suradnje s gradom?
Multimedijalni kulturni centar i Platforma 9.81 su već ranije uspjeli zajedno s Gradom prijaviti projekt uređenja Doma tako da smo u 2013. stekli status regionalnog razvojnog projekta od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Na tim temeljima Platforma je krenula u zagovaranje da se prijavimo na natječaj Prostori sudjelovanja.
Sami pregovori nisu baš tekli najjednostavnije, ali na kraju smo uspjeli doći do toga da gradonačelnik skupa s Platformom potpiše projekt i prijavi ga na Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva. Zajedno sa Zagrebom, Rijekom i Pulom Dom je svrstan u kategoriju A. I sada smo u stvari partneri na projektu i iz tog financiranja ćemo uspjeti financirati studiju izvedivosti, to je jedan od posljednjih dokumenata koji nam nedostaju da bi kompletirali čitavu dokumentaciju te da bi onda Dom mogli prijavljivati na različite fondove.
Općenito mislim da suradnju civilnog društva i grada potpuno drugačije poimamo. Ono što nama znači suradnja, njima je znanstvena fantastika, i ono što njima znači suradnja nama je skoro pa ne-suradnja. Mislim da tu imamo različite kriterije. Ali, ne možemo reći da ne surađujemo, Dom ima te prioritetne statuse po ministarstvima i to se nije desilo jer je samo jedna strana gurala. No, recimo da smo mi ti koji zagovaramo, koji podsjećamo na rokove, koji predstavljamo koje su sve mogućnosti. Mi u stvari njih "cimamo" da nešto potpišu jer to je ipak gradsko vlasništvo i tu se ne može raditi bez Grada.
Što za vas znači društveno-kulturni centar, kakav sadržaj podrazumijeva, a kakav model upravljanja?
Ono što izložba Izgradi platformu pokazuje jest da Dom nije izdvojeni slučaj već da tu postoji jedan širi kontekst koji treba gledati. To je i razvoj novih modela hibridnih institucija i to je taj društveno-kulturni centar. Ono na što mi zapravo ukazujemo i kroz ovu izložbu i razne druge formate jest da Dom mladih ne pripada ni Gradu ni upravitelju zgrade niti udrugama, već je on prostor lokalne zajednice i kao takvog ga treba osmisliti. Ljudi trebaju participirati u samoj ideji što Dom mladih jest. Prema tome kako sada stvari funkcioniraju, Dom mladih i jest društveno-kulturni centar koji ima velike mogućnosti u budućnosti postati hibridna institucija tj. da civilno društvo preuzme upravljačku moć uz koju, naravno, ide i velika odgovornost. Ono što bi ovakav program prezentirao i producirao su programi suvremene umjetnosti, urbane kulture i kulture mladih, a model upravljanja bilo bi civilno-javno partnerstvo.
Postoje li primjeri realiziranih civilno-javnih partnerstava, u domaćem i stranom kontekstu, koji su utjecali na razvoj inicijative i na koji način?
Kada govorimo o javno-civilnom partnerstvu uvijek se spominje zagrebački POGON kao neki primjer kako bi to moglo funkcionirati, mislim da smo svi na tragu takve nekakve hibridne institucije. Što se tiče primjera iz inozemstva, Dinko Peračić, član Platforme 9.81 koja je članica Platforme Doma mladih, ide na studijsko putovanje u četiri grada, Bruxelles, Zurich, Berlin i Amsterdam, gdje će obići upravo takve centre da vidi kako vani stvari funkcioniraju. Osim što ova izložba prikazuje da Dom nije nekakav izdvojen slučaj, una ukazuje i da su takvi centri budućnost prema kojoj bi trebali ići, u suradnji s lokalnom upravom i da takav model omogućava neku vrstu samoodrživosti. To znači da je potrebno da se u vezi s tim velikim prostorima, kada i ako se uspiju urediti tako da ne padaju na lokalni odnosno nacionalni budžet, osmisli i taj važan dio samoodrživosti.
Na koji se sve načine može financirati društveno-kulturni centar i kakva je uloga strukturnih fondova za njihov razvoj?
Uvijek postoji taj jedan komercijalni aspekt, mi smo tu razmišljali možda o parkingu, znam da ekipa iz Pule, iz Društvenog centra Rojc razmišlja o hostelu, uglavnom trebalo bi osmisliti koncept koji ima nekakav prihod, da bi čitav centar mogao biti održiv.
Za izgradnju odnosno za dovršenje izgradnje bi se definitivno trebalo povući iz Fonda za regionalni razvoj jer on baš financira grubu građevinu, a za kasniji rad bi se trebalo okrenuti različitim fondovima, i Kreativnoj Europi, i svim ostalim fondovima kroz koje se kultura može financirati. Sada se puno govori o socijalnom poduzetništvu, tako da postoje svakako različiti načini, ali mi to trebamo osmisliti zajedno s javnosti odnosno s publikom i s korisnicima.
Sve ove diskusije koje organiziramo način su na koji komentiramo neke ideje i predstavljamo javnosti različite modele kroz koje bi Dom mogao funkcionirati. S time da Dom nije tek sada prepoznat kao kulturni centar, on stvarno već ima dugu povijest, već gotovo 20 godina funkcionira kao centar nezavisne kulture i umjetnosti i postoji potreba da ostane u takvoj funkciji. Naravno, uz taj jedan aspekt društvenog centra.
Prema tvom sudu, kakve su zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Splitu i okolici? Koliko je splitska scena u javnosti?
Mislim da se dosta napravilo kroz Platformu u posljednje dvije godine od kada postojimo i da ostatak civilnog društva shvaća kolika je jačina toga kada se različite udruge udruže i zajedno zagovaraju i koliko su rezultati brži kada to radi skup udruga, kada se stvori kritična masa nego kada djeluje jedna udruga samo sa svojim članovima. Što se tiče Doma mladih koji ima neku reputaciju sive građevine koja se ne uklapa u mediteranski look grada i koju bi trebalo srušiti, mislim da se i tu dosta napravilo, da su se Dom i sama Platforma pozitivno brendirali.
U Domu ima stvarno puno događanja, ali Platforma daje svemu veću vidljivost kroz festival Platformat koji organiziramo, i kroz sve druge aktivnosti kojima se bavimo. Otvoreni smo prema medijima, uvijek javljamo kakvi su rezultati i javnost sada postoje svjesnija da je Platforma ta koja uistinu zagovara da se napokon riješi problem koji postoji 35 godina i da smo mi ti koji forsiraju to i podsjećaju Grad da imaju prostor koji treba dovršiti. Osjeća se pozitivniji stav prema Domu mladih i nekako i šira javnost koja nije uključena u rad samih članica ili koja ne koristi prostore, shvaća novi moment koji se događa - da se razvijaju kulturno-društveni centri koji su otvoreni javnosti i da se radi na razvoju publike i za bolju poziciju umjetnika i mladih Splita.
Nedavno se Platforma Doma mladih oglasila s priopćenjem odnosno dopisom Gradskom poglavarstvu u vezi s problematikom financiranja nezavisne kulture u Splitu.
Napravili smo simboličnu gestu komentirajući prijedlog proračuna za javne potrebe u kulturi grada Splita za 2015. kroz inicijativu 2% za nezavisnu kulturu gdje smo tražili da se 2% sredstava namijenjenih institucijama prenamjeni nezavisnoj kulturi. Trenutno nezavisna kultura grada Splita ima 3,5 milijuna kuna, s time da je to još i manje jer neke udruge imaju status od posebne važnosti te one dosta novca skupe, a još manji dio ide pod javne potrebe u kulturi. To bi bilo povećanje od milijun i pol kuna za nezavisnu kulturu što mi smatramo da samo prati ono što naš Grad kao partner najavljuje, a to je izrada kulturne strategije u kojoj je nezavisna kultura visoko pozicionirana. Također, Grad se prijavljuje za Europsku prijestolnicu kulture za koju iz više primjera znamo da je nezavisna kultura ta koja je u stvari izvukla u godini kada je neki grad bio proglašen prijestolnicom kulture. Nama je to način da otvorimo dijalog općenito o budžetima nezavisne kulture i da naprimjer lokalna zajednica shvati da to nisu novci Grada kojima on raspolaže već da su to javni novci i da, zapravo, svi imaju pravo komentirati i tražiti povećanje ili smanjenje ili bilo što.
Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?
Što se tiče Platforme, meni je drago što smo narasli već na 17 udruga i što bi nam se uskoro mogle priključiti nove. Također, sastav Platforme je veoma raznolik, od jakih festivala poput Mediteran Film Festivala, do malih udruga koje se bave promicanjem aktivizma. Mlade aktiviramo i učimo kako zagovarati, kako biti aktivna udruga, kako provoditi projekte. Otvoreni smo za sve druge inicijative koje imaju potrebu, mogu nas kontaktirati da im objasnimo kako zagovarati bilo koju temu prema Gradu. Sve što radimo, radimo tako da bude medijski vidljivo baš zato što želimo potaknuti neku drugu skupinu mladih ljudi, iz bilo kojeg sektora, da se okupi i da zagovara promjene. Na taj se način može prestati s tim mentalitetom da se stvari ne mogu promijeniti i da je tako kako nam je. To su dva stava koje ja osobno ne prihvaćam jer to je borba s vjetrenjačama, ako postoji potreba onda se treba uhvatiti nečega i boriti za pozitivnu promjenu.