Razgovara: Sara Simić
AADD – Associação Arquivo dos Diários je neprofitna organizacija osnovana 2013. godine u portugalskom glavnom gradu Lisabonu, posvećena arhiviranju autobiografskih sjećanja u različitim tiskanim medijima, primjerice u privatnim dnevnicima i pismima. Cilj je očuvanje individualnih sjećanja i životnih priča te posljednično obogaćivanja kolektivne povijesti i sjećanja. U sklopu istraživanja dobrih praksi razvoja community arhiva, s AADD-om smo razgovoarali o prikupljanju i arhiviranju autobiografija, memoara i dnevnika različitih populacija Portugala iz različitih vremenskih razdoblja i sociopolitičkih konteksta.
Koji je glavni cilj organizacije i arhiva te koji su razlozi njegovog osnutka?
Cilj naše organizacije i arhivanje je, analiza i upoznavanje šire javnosti o važnosti očuvanja sjećanja svakog pojedinca u lokalnom, regionalnom te nacionalnom kontekstu kako bi demokratizirali kulturu sjećanja te pružili prostor novim i dosad nevidljivim pojedincima naše lokalne i regionalne sredine. Isto tako, želimo doprinijeti razvoju otvorenog i raznovrsnog znanja o lokalnoj povijesti preko individualnih životnih priča naših sugrađana i sugrađanki.
Dijeljenjem priča koje se nalaze u našem arhivu te organizacijom raznih javnih predavanja i događaja o našoj kolekciji i aktivnostima općenito, želimo upoznati širu javnost o raznolikosti ljudskih iskustava. Također, jedna od bitnijih stavki našeg rada je da je sva arhivska građa je uvijek dostupna javnosti za istraživačke i akademske svrhe.
Što se tiče same građe, od samog osnutka arhiva, inkluzija različitih društvenih skupina, bez obzira na rod, spol, dob, profesiju, rasu, klasu te porijeklo, bila nam je ključna. Ono što ova svjedočanstva čini tako relevantnim – čak i ako, u nekim slučajevima, nemaju, akademski gledano, “književnu“ vrijednost – jest činjenica da su uopće nastala te da je postojala svijest o njihovoj potencijalnoj vrijednosti za budućnost, što mi smatramo da svakako i jest. Pisanje dnevnika često proizlazi iz potrebe za izražavanjem, služi kao izravan kanal za prenošenje emocija, osjećaja i, upravo zbog toga, iskreno svjedočanstvo te omogućuje direktni kontakt s pojedinom osobnom iz pojedinog vremena i povijesnog konteksta, što, iz naše perspektive, našu organizaciju, a time i arhiv, čini vrlo vrijednom nadogradnjom svakog povijesnog i antropološkog istraživanja.
Možete li pobliže objasniti proces sakupljanja građe?
Ponosni smo na činjenicu da je velika veličina građe koju trenutno posjedujemo donirana od strane članova obitelji starije ili možda preminule osobe koja je vodila bilješke o svojem životu i događajima koje je proživjela, ali postoji i građa koju su građani našli van konteksta vlastite obitelji, često odbačene na smetlište, no odlučili su je donirati u nadi da će netko naći nešto vrijedno za vlastito istraživanje o lokalnoj te regionalnoj povijesti.
Koje su metode očuvanja građe?
AADD digitalizira svu arhivsku građu te se nalazi u zasebnim dosjeima u javnoj knjižnici Biblioteca de São Lázaro u Lisabonu. Svi digitalizirani dokumenti dostupni su javnosti u svakom trenutku, dok su dokumenti i ostala tvrda građa, poput samih dnevnika i memoara dostupni isključivo uz naš nadzor.
Koliko ljudi radi u organizaciji te na kojim pozicijama?
Zbog konstantog manjka potpore i financijskih sredstava, nemamo mogućnosti zaposliti više ljudi pa se snalazimo s onime što imamo, kako možemo. Trenutno u AADD-u radi dvoje ljudi na puno radno vrijeme na mjestu projektnog menadžera i osobe zadužene za odnose s javnošću.
Koje su ključne prepreke i izazovi s kojima se susrećete u dosadašnjim arhivskim i istraživačkim djelatnostima?
Kao vjerojatno i velika većina organizacija ovog tipa, naš konstantan problem je manjak financijskih sredstava i ovisnost o projektim prijavama na raznim razinama, što naravno otežava opstanak kontinuitet pojedinih aktivnosti.
Koji su primjeri uspješne kolaboracije u području arhiviranja s drugim nevladinim organizacijama, akademskim institucijama ili lokalnim arhivima?
U proteklih deset godina surađivali smo na velikom broju projekata te sa mnogim institucijama diljem Europe. Surađujem s drugim europskim institucijama koje rade na istim ili sličnim temama, a sudjelujemo u nekoliko lokalnih i nacionalnih inicijativa s partnerskim javnim ili privatnim subjektima (Lisabonska općina i neprofitne kulturne inicijative poput Festivala TODOS); i radovi u umjetničkim objektima o sjećanju s nacionalnim i međunarodnim partnerima (2017.: Kroz sjećanja – Europa za građane (IT, PT, GE); 2018.: Pohranite budućnost — Umjetnici, memoari i građanska prava za Europu u trećem tisućljeću – financiran od strane European Cooperation Projects – suradnja između umjetnika, tvrtki i arhiva iz Portugala, Italije, Francuske i Hrvatske; 2021.-2023.: Dnevnici migranta – FSE Portugal 2020.).
Možete li navesti primjere kako su različiti članovi zajednice, poput studenata i volontera, uključeni u proces arhiviranja?
Arquivo dos Diários pokušava uključiti lokalnu i nacionalnu zajednicu kako bi došli do mogućih autora dnevnika i pozvali ljude da doniraju svoje dokumente. Obično u našem prostoru primamo ljude koji rade na vlastitim publikacijama i akademskim radovima te trebaju dodatne izvore informacija koje se nalaze u našoj bazi podataka. Također smo u kontaktu s ljudima koji istražuju teme ili povijest za kazališne komade, dokumentarne filmove te ostale umjetničke radove.
Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.
Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.