View source for UsmenaPovijest:Iz generacije autodidakta

<div class="usmena-povijest-article"><div class="headingDate"><p>16.8.2010</p></div><div class="article-lead"><p>Rad Dejana Kršića je uvijek manje ili više neodvojivo povezan s emancipatorskim praksama i društvenim angažmanom.</p></div><div class="article-content">
<p>Razgovarala: Dea Vidović</p>

<p>Dizajner, publicist i prevoditelj&nbsp;<strong>Dejan Kr&scaron;ić</strong>&nbsp;u svijet dizajna ulazi sredinom osamdesetih godina, kao diplomirani povjesničar umjetnosti. Dizajnerski put u devedesetima nastavlja u&nbsp;<em>Arkzinu</em>, novini koja je po svom grafičkom oblikovanju odudarala od tada&scaron;njih, ali i dana&scaron;njih novinskih standarda. Kao jedan od članova udruge&nbsp;[https://www.kulturpunkt.hr/i/kulturoskop/417/ WHW]&nbsp;radi sve vizualne materijale ovog kustoskog kolektiva pa svoja iskustva stječe kako na lokalnoj, tako i međunarodnoj sceni. Posljednjih godina dizajnu uči i studente na odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučili&scaron;ta u Splitu. Autor je nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, a radovi su mu objavljivani u stručnim magazinima i knjigama. Dobitnik je nagrade&nbsp;[http://dizajn.hr/ Hrvatskog dizajnerskog dru&scaron;tva]&nbsp;u kategoriji vizualnih komunikacija na&nbsp;<em>Izložbi hrvatskog dizajna 0708</em>&nbsp;za monografiju&nbsp;<strong>Mirka Ilića</strong>. Svojim angažmanom nastoji potaknuti na razmi&scaron;ljanje o dru&scaron;tvenom položaju i ulozi dizajna, a većina aktivnosti s kojima dolazi u vezu neodvojive su od dru&scaron;tvenog angažmana.</p>
<p><strong>SERIJA KATASTROFA, POKU&Scaron;AJA I POGRE&Scaron;AKA</strong></p>
<p><strong>Dizajnom se počinje&scaron; baviti tijekom 1980-ih godina. Kakav odnos tvoja generacija uspostavlja s tada&scaron;njim i pro&scaron;lim vremenima u području umjetnosti?</strong>&nbsp;</p>
<p>Generaciju dizajnera koja se polako javlja na sceni tih godina -&nbsp;<strong>Boris Male&scaron;ević, Bachrach &amp; Kri&scaron;tofić, Greiner &amp; Kropilak, Studio imitacija života</strong>&nbsp;(<strong>Željko Serdarević</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Darko Fritz</strong>),&nbsp;<strong>Igor Masnjak</strong>&nbsp;... - vidim kao zadnju generaciju autodidakta. Do tada su većinom svi dizajneri na ovaj ili onaj način bili autodidakti, dolazili su u dizajn iz arhitekture, grafičke tehnologije, povijesti umjetnosti ili iz nekih sličnih područja, jer jo&scaron; uvijek kod nas nije postojala mogućnost da se dizajn studira na visoko&scaron;kolskoj razini. Postojala je &Scaron;kola za primijenjenu umjetnost ali je i tamo opseg i shvaćanje dizajna bilo ograničeno. Prvenstveno je bila riječ o nekim specijalističkim znanjima, ilustraciji, grafici, fotografiji ... nego nekom integralnom shvaćanju dizajna kao discipline. Tako su na&scaron;i korijeni s jedne strane u umjetnosti, a s druge u pop kulturi koja je za tu, moju generaciju bila jako važna. Preko pop kulture, rocka, omotnica ploča, glazbenih magazina ... smo učili &scaron;to je dizajn. Taj trenutak obilježen je onim &scaron;to zovemo punk, post-punk, novi val... To je doba&nbsp;<em>booma</em>&nbsp;novog dizajna u Engleskoj (s imenima kao &scaron;to su&nbsp;<strong>Neville Brody, Malcolm Garrett, Peter Saville</strong>...), javljaju se magazini poput&nbsp;<em>The Facea</em>&nbsp;i&nbsp;<em>i.D</em>-a, i to je ono &scaron;to ulazi i u na&scaron;u viziju svijeta dizajna, a s tim i ideja da se može raditi i na neki drugi način u odnosu na ono &scaron;to je tada bio&nbsp;<em>mainstream</em>.&nbsp;</p>
<p>Iz te pozicije moja generacija stvara i odnos prema precima. Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina ono &scaron;to nazivamo stilskim postmodernizmom tek nastupa, a normu,&nbsp;<em>mainstream</em>&nbsp;standard oblikovanja i kod nas i u svijetu jo&scaron; uvijek predstavlja korporativna verzija visokomodernističkog dizajna txv. "&scaron;vicarske &scaron;kole". Međutim, moja generacija s tim standardom - koji u to doba kod nas predstavljaju, recimo,&nbsp;<strong>Boris Ljubičić</strong>&nbsp;ili&nbsp;<strong>Studio marketing Delo</strong>&nbsp;- ne uspijeva - pa uglavnom i ne želi - ostvariti odnos. Nismo ga upoznali kroz studij dizajna ili povijest umjetnosti, a osim toga nam se, upravo svojom pozicijom&nbsp;<em>mainstreama</em>, činio nezanimljivim, već prevaziđenim jezikom. Stoga će se, u na&scaron;em slučaju, dosezi tog tipa dizajna otkrivati tek naknadno.&nbsp;</p>
<p>Tada&scaron;nja suvremena umjetnost istovremeno mi se činila kao zanimljivo područje u kojem sam želio nekako djelovati, ali mi se većina toga kao praksa ustvari nije sviđalo. S jedne strane to su bili autonomni objekti (slike koje izlaže&scaron; u galeriji), &scaron;to mi se činilo da vi&scaron;e nema dru&scaron;tvenu pa ni političku relevantnost. S druge strane ono &scaron;to je u dru&scaron;tvenom smislu bilo aktivnije, ponekad čak i doista "angažirano", ono &scaron;to nazivamo "nova umjetnička praksa", konceptualna ili post-konceptualna umjetnost, uglavnom su mi bili previ&scaron;e "suhi", vizualno siroma&scaron;ni i neatraktivni. A kako ipak dolazim iz tradicije popularne kulture, tako mi je vizualni moment, kombinacija slike i teksta, uvijek bio važan. Na umjetničkoj sceni meni je važan idejni, pa i ideolo&scaron;ki utjecaj predstavljalo ono &scaron;to u zagrebačkoj sredini nažalost nikad nije uhvatilo čvrste korijene, do čega se recimo na studiju povijesti umjetnosti nije moglo doći, &scaron;to na&scaron;i kunsthistoričari nisu smatrali vrijednim,<em>&nbsp;fluxus, mail art</em>,&nbsp;<em>pop-art</em>, rani radovi&nbsp;<strong>Gilberta &amp; Georgea</strong>... s idejom demokratizacije umjetnosti. Svi ti utjecaji su vukli prema ideji medijske umjetnosti/umjetnosti u masovnim medijima, konceptima umnožavanja, odustajanja od originala ili nepostojanja originala i slično. Tako mi se činilo da bi dizajn mogao biti to granično,&nbsp;<em>borderline</em>&nbsp;područje kreativnog rada u kojem ima&scaron; neke aspekte umjetničkog ali i pristup ili&nbsp;<em>output</em>&nbsp;u medijskoj kulturi i medijskom proizvodu. Ključna je bila ideja ru&scaron;enja granica "visoke" i "popularne" umjetnosti, drugim riječima područje mog interesa prvenstveno je bila kultura a ne uska sfera elitne umjetnosti.</p>
<p><strong>Vidljivosti i kontekstualizaciji omladinske kulture usmjerene na "alternativne" teme tijekom 1980-ih doprinjeli su magazini, listovi i časopisi koji su u to vrijeme objavljivani. Koliko su ove tiskovine bile važne i za vas dizajnere?&nbsp;</strong></p>
<p>Ono &scaron;to je bilo važno za cijelu tu generaciju dizajnera je omladinski tisak &ndash;&nbsp;<em>Polet, Studentski list, Pitanja, Quorum</em>&nbsp;itd. koji ne samo &scaron;to donose teme iz svijeta popularne kulture pa tako i dizajna, već su pružali i mogućnost kreativnog rada, učenja uz rad, bilo da je riječ o dizajnu, stripu, fotografiji, pisanju... bilo kojem kreativnom području koje je nekome bilo zanimljivo. Tako je postojanje&nbsp;<em>Poleta</em>&nbsp;i&nbsp;<em>Studentskog lista</em>&nbsp;za mene osobno bilo jako važno. Tada upoznajem Mirka Ilića,&nbsp;<strong>Ivana Dorogija, Boru Ivandića</strong>&nbsp;od kojih pone&scaron;to učim o samoj tehnologiji, pomalo pi&scaron;em neke tekstove, a omladinski tisak pruža mogućnost objavljivanja u relativnom kontinuitetu a nije nevažno i da se rad za tada&scaron;nje uvjete prilično dobro honorirao.</p>
<p><strong>Kako iz dana&scaron;nje perspektive vidi&scaron; te prve radove i uvjete u kojima ste stvarali?&nbsp;</strong></p>
<p>Nije da ih ba&scaron; gledam ali vjerovatno te samo stid može uloviti. Možda jo&scaron; nije pro&scaron;lo dovoljno vremena da postanu zanimljivi. To je vjerovatno serija katastrofa, poku&scaron;aja i pogre&scaron;ka. Ufura&scaron; se u neku svoju ideju, a ni tehnologija realizacije niti znanje ne prate dovoljno tu ambiciju. Moramo se uvijek sjetiti da tada jo&scaron; uvijek nema PC-a i da jo&scaron; uvijek ne može&scaron; sve sam obrađivati. Tehnologija je skupa. Rad s fotografijama je bio jako problematičan, u tiskarama su na fotoslogu uglavnom postojala tri tipa slova tako da si i tu bio jako ograničen, a ako si htio ne&scaron;to drugačije onda si morao sam raditi - rezati, fotokopirati itd. Meni je bila naročito važna i zanimljiva pojava tehnike fotokopiranja koja u to doba doživljava svoj procvat i koja omogućava tu demokratizaciju, pojavu fanzina, plakata malih formata i naklada i slično. To je omogućavalo rad u desetak primjeraka i kreiranje neke tvoje mikro scene.</p>
<p><strong>Prijelaz iz osamdesetih u devedesete godine u Hrvatskoj donosi niz promjena u političkom, dru&scaron;tvenom, ekonomskom i kulturnom smislu. Do kojih promjena dolazi 1990-ih u odnosu na ranije razdoblje koje će bitno utjecati na dizajn?</strong></p>
<p>Važna promjena koja se odvija a nema veze s tranzicijom iz samoupravnog socijalizma prema realnom kapitalizmu, već je globalna, vezana je uz pojavu digitalne tehnologije i&nbsp;<em>desktop publishinga</em>. Jedna od važnih konzekvenci je da dolazi do ukidanja dijela podjele rada, a dizajner postaje doista autor, osoba koja postavlja ideju, konceptualizira ali i vodi proces do realizacije rada, odlaska u tisak. Dizajner doista gotovo sve može raditi sam. Ta promjena, nova sloboda predstavlja i novi pritisak i donosi nove radne zadatke koji se svaljuju na dizajnera. Sve to je u oblikovnim praksama 90-ih često rezultiralo nekim oblikovnim užasima. Najednom si morao sam slagati tekst, nisi imao vi&scaron;e samo tri tipa slova, nego njih 130, a poznavanje povijesti i teorije tipografije je bilo prilično oskudno. Bio je to važan period savladavanja tehnologije ali i oslobađanja kreativnog rada, koji je na nekom vi&scaron;em nivou omogućio i veću proizvodnju časopisa, knjiga, novina, plakata, magazina itd. Druga važna promjena na domaćoj sceni je da se sredinom 90-ih pojavljuju prvi &scaron;kolovani dizajneri i dizajnerice koji donose neku svoju priču.</p>
<p><strong>Pored sve snažnijeg utjecaja digitalnih tehnologija na grafički dizajn i pripremu za tisak te pokretanja cjelovitog edukacijskog programa otvaranjem Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a kasnije i Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj Akademiji u Splitu, je li moguće uočiti i pojedine razlike na razini estetike i konceptualnih ideja u području dizajna tijekom devedesetih, a u odnosu na ranije razdoblje?</strong></p>
<p>Bilo bi dobro i to temeljitije analizirati. Čini mi se da smo u 80-ima bili na drugi način politizirani, ponekad se čak moglo činiti da smo apolitični, nepolitizirani, mada smo mi u&nbsp;<em>Poletu</em>, ta druga generacija poletovih pop kritičara (<strong>Tomislav Wruss, Borislav Knežević, Ranko Borovečki, Darko Perica, Mladen Vukmir</strong>&nbsp;...), snažno inzistirali upravo na političkom značenju pop kulture. Grubo govoreći, 80-e su doba stilskog postmodernizma, tematiziraju se pojave kao &scaron;to su teorija, stilovi, moda,&nbsp;<em>glamour</em>... Udaljavanje od stroge racionalnosti i geometrije visokog modernizma. To je doba individualnih poetika koje na na&scaron;oj sceni razvijaju recimo Studio imitacija života i Greiner &amp; Kropilak.&nbsp;</p>
<p>Politizacija je 90-ih postala direktnija, barem se u jednom dijelu produkcije poku&scaron;avalo direktno tematizirati aktualne dru&scaron;tvene probleme &ndash; antiratni angažman, ženska prava, ljudska prava, protiv nacionalizma i kulturnog konzervativizma itd.&nbsp;U sadržajnom smislu sigurno postoji ogromna razlika, u imenima autora kontinuitet, a oblikovno evolucija.</p>
<p>***</p>
<p>Pročitajte također i sljedeća poglavlja razgovora s dizajnerom Dejanom Kr&scaron;ićem:&nbsp;</p>
<p>[https://www.kulturpunkt.hr/content/bez-konvencionalnih-hijerarhija Bez konvencionalnih hijerarhija]&nbsp;- Dvotjednik&nbsp;<em>Arkzin</em>&nbsp;nije bio na tragu konvencionalnog novinarskog dizajna devedesetih godina. Dejan Kr&scaron;ić bio je jedan od dizajnera, a kasnije i glavni urednik.&nbsp;</p>
<p>[https://www.kulturpunkt.hr/content/%C5%BEivot-s-whw-om Život s WHW-om]&nbsp;- Kao jedan od članova udruge WHW, dizajner Dejan Kr&scaron;ić autor je svih vizualnih materijala ovog kustoskog kolektiva pa svoja iskustva stječe kako na lokalnoj, tako i međunarodnoj sceni.</p>
<p>[https://www.kulturpunkt.hr/content/pro%C5%A1lost-sada%C5%A1njost-budu%C4%87nost Pro&scaron;lost, sada&scaron;njost, budućnost]&nbsp;- Zasigurno najveći uspjeh u svom dosada&scaron;njem radu kustoski kolektiv WHW je postigao kuriranjem&nbsp;<em>11. Istanbulskog bijenala</em>, a Dejan Kr&scaron;ić je bio autor svih vizualnih materijala&nbsp;<em>Bijenala</em>.&nbsp;</p>
<p>[https://www.kulturpunkt.hr/content/opiranje-marketingizaciji-dizajnerske-struke Opiranje marketingizaciji dizajnerske struke]&nbsp;- Bez obzira za koga radi Dejan Kr&scaron;ić uvijek odabire projekte koji su pomjereni, marginalni i na neki način politizirani.&nbsp;</p>
<p>[https://www.kulturpunkt.hr/content/tragovi-kontinuiteta Tragovi kontinuiteta]&nbsp;- Dejan Kr&scaron;ić jedan je od sudionika i svjedoka formiranja i razvoja nezavisne kulture u Hrvatskoj.</p></div></div>